Dok sam po običaju poslijepodne provodila uz film i kokice, počela sam razmišljati općenito o životu. Misli su mi letale po glavi toliko da sam u jednom momentu skoro pa i zaboravila koji film sam uopće i počela gledati. Vjerovatno me upravo jedna od situacija iz filma i natjerala da razmislim o prednostima ali i nedostacima današnjeg vremena.
Posljednjih nekoliko godina stvari su se kao što ste sigurno i vi primijetili, izrazito promjenile. Kada spomenem promjenu, ne mislim na novu boju kose neke od folk zvijezda, niti na manji broj kilograma neke od poznatih svjetskih glumica. Mislim na one veće promjene koje se tiču svih nas, na promjene kojima se treba posvetiti ogromna pažnja.
Ja sam veoma mlada da znam kako je bilo nekada u doba bivše Jugoslavije, zato vrlo često slušam priče odraslih, prvenstveno mojih roditelja o nekadašnjem stanju.
Iako sam već pisala o bratstvu i jedinstvu, moram opet spomenuti jer je po mom mišljenju to jedno od većih promjena. Dok nekada nije bilo bitno kako se ko zove, ili odakle ko dolazi da bi s njim sjeli u obližnji kafić i popili kafu, danas je potpuno suprotno. Rijetko ko danas ima iskrenog prijatelja koji ne ide u istu vjersku ustanovu. Nažalost, skoro pa sve je zasnovano na nacionalizmu. No, kao što već rekoh – već sam se jednom dotakla te teme, pa ne bih ponovo ispočetka.
Slušajući priče odraslih, shvatila sam kako je nekada bilo sve mnogo bolje, kako su ljudi slušali bolju muziku i kako se uvijek znalo ko pije, a ko plaća.
Prije je bilo samo par zvijezda sa naših prostora, zvijezda kojima su se svi divili i koje su svi zaustavljali na ulici zbog autograma, a mogućnost za slikom je imao malo ko, jer su fotoaparati bili dostupni uglavnom onim bogatijim ljudima. Priznajem, to je jedna od rijetkih promjena na bolje!
A sad je evo došlo to neko ludo vrijeme kada je skoro svaka treća osoba neka javna ličnost, i često pomislim kako će koncerti jednog dana izgledati – jedno po jedno će izlaziti na scenu iz publike i pjevati pjesme za koje je malo ko čuo.
Uostalom, danas kad uđemo u neku od diskoteka možemo čuti samo narodnu muziku, za razliku od prije kada se puštala isključivo zabavna muzika, ili rock ‘n’ roll. A na koncerte se uvijek znalo šta obući, poderane farmerice, majica omiljenog benda i to je to, a danas su to kratke haljinice i ogromne pete.
Neću ni spominjati to kako prije nije bilo društvenih mreža niti kojekakvih igrica, pa su se djeca znala čak i pogirati ispred zgrade ili u komšiluku, a odrasli prošetati i ispričati se uživo – oči u oči, a ne tipa ”gleda me u chat i laže”.
Dodatni problem društvenih mreža je taj što one omogućavaju onu najgoru ljudsku osobinu, tj – ‘kopanje’ po tuđem životu. Skoro pa je i nemoguće otići u restoran a ne uslikati stol pun raznovrsne hrane i podijeliti sa svima, ili posjetiti neki grad van države a ne označiti se da svi vide.
Dok su se nekada ljudi slikali za uspomenu, danas se slikaju za Facebook, što je po mom mišljenju još jedna od onih većih promjena. Nekada su ljudi uživali samo za sebe, za svoju dušu, a danas za čitav svijet. Nekada se povjeravalo samo najboljim prijateljima, a danas ako je ikako moguće – SVIMA.
Ljudi smo i griješimo, ali tehnologija je ta koja nas kvari. Tehnologija je ta koja je odgovorna za promjene u društvu, i brisanje ne samo slova od imena bivše države, nego i mnogo toga lijepog.
PIŠE : ELMA DAUTOVIĆ
