- Uvijek smo kao mala djeca maštali, željeli imati nešto što neko drugi nema, biti nešto što neko drugi nije. Uvijek smo sanjavali da imamo samo najbolje, ne samo djeca, čak i sad kao odrasle osobe to želimo.
- Razmišljajući o svemu, shvatila sam da čovjek nikad ne prestaje biti dijete, da nikad ne prestaje maštati i igrati se, samo igračke prilagodi svom uzrastu.
- Pomalo je nemoguće da sanjamo i maštamo i čekamo da se sve kako smo i zamislili ostvari, zar se mi ne bismo trebali potruditi da se naše želje realizuju?
- Od uspjeha u školi, uspjeha u ljubavi,u poslu, zavisimo isključivo mi, zar ne?Mnogi danas završe školu/fakultet, trude se za posao, ali jednostavno, ne dobiju ga.Nažalost, danas posao dobija onaj čiji tata ima veću platu, ne onaj ko zaista to zaslužuje.
- To je znak da trebamo odustati od toga i svake stvari koja nam odmah ne uspije?Ne, uvijek moramo ići dalje.
- U svakom slučaju, još smo korak ispred od onih koji ni ne pokušavaju.
- Život pred nas stavlja razne prepreke, razne bolne situacije, ali nikad ništa nije dovoljno jako da se čovjek preda.
- Upravo taj život je prelijep, ako se živi punim plućima.Uostalom, čemu bismo se svi smijali u starosti, ako ne problemima koji su nas davno zadesili?Uvijek idite za svojim snovima, uvijek dajte svoj maximum u svemu.Život je kratak, iskoristite ga.
- “Nemoj da te strah od poraza spriječi da ponovo zaigraš.”
PIŠE : SAJRA ČATAKOVIĆ
