Kad bih prestao da radim i uživao odmarajući se u svemu što sam stekao, umro bih za tri dana – životno je pravilo Ere Ojdanića. Nakon smrti njegove supruge Ljupke, koja je preminula 2009. godine, svi poslovi pali su na pjevačeva leđa i on već duže vrijeme češće boravi u svom selu Leskovac Kolubarski nego u Beogradu.

Ekipa Kurira juče je posjetila pjevača na njegovom porodičnom imanju. Zatekli smo ga usred radne akcije. Kao pravi domaćin, još na kapiji poželio nam je dobrodošlicu i pozvao nas da uđemo.

– Izvolite u moj ekonomski dio (stari dio dvorišta gdje gaji životinje, prim. aut.). Taman sam krenuo da nahranim životinje. Imam koze, ovce, patke, guske, ćurke, kokoške. Velike krupne stoke više nemam jer nema ko da brine o njoj. Sve je bilo puno dok su moja majka Radina i supruga Ljupka bile žive. To mi je veliki nedostatak, jer su bile stub ovog domaćinstva. Sada sam kuvam, perem, spremam, brišem i živim onako kako ja hoću – rekao je Era dok je hranio životinje, a potom je pomuzao kozu i iscepao drva.

– Domaće svježe mlijeko mora biti u mom frižideru. Bez toga ne mogu da opstanem.

Ojdanić je potom pomogao radnicima da operu traktor, a onda je prešao u noviji deo dvorišta da posadi cvijeće.

– Moja pokojna Ljupka je ovo uvijek lijepo održavala. Obožavala je cvijeće. Tu tradiciju poštujem i svakodnevno kopam nešto i zalivam – poručio je Era, koji nas je vodio u obilazak imanja.

Kad je završio sve poslove, uveo nas je u kuću i pokazao da je majstor u spremanju gibanice.

– Pitu jedem svakog jutra. Pravim je s domaćim jajima, sirom, mlijekom. Ja sam maher u tome! – pohvalio se Era Ojdanić i poslužio nam svoj specijalitet.

– Moji roditelji i deda Dragutin su se doselili ovde 1958. Imanje je naslijedio deda od svog strica. Počeli su od nule. Živjeli smo uvijek u zajednici, to je tradicija naše porodice. Ne dijelimo se, već je jedno domaćinstvo, jedan lonac, jedna kutljača, jedna kasa. Ovdje su mi se rodila djeca, započeo sam svoj život – kaže pjevač.
(Kurir)