Milan Aćimović (24) iz Ostružnice preminuo je 15. marta ove godine u porodičnom domu, čekajući operaciju srca koja mu je bila zakazana za početak maja i to 90 dana od uspostavljene prve dijagnoze! Sve je počelo 9. januara 2017. godine kada je osjetio jak bol u grudima tokom porodičnog ručka. Odmah je otišao na pregled na jednu privatnu kliniku, gdje je dežurni ljekar dijagnostifikovao problem aortne valvule, nakon čega ga Hitna pomoć pod rotacionim svjetlima prevozi na VMA.
– Milanu je tamo ustanovljen problem sa aortnom valvulom i rečeno mu je da se pod hitno javi na KBC “Dedinje“ kako bi se što prije zakazala operacija – počinje svoju potresnu ispovijest njegova majka Olivera i dodaje da je Milan sa VMA otpušten nakon 10 dana uz konstataciju da je njegovo stanje stabilizovano.
– Ljekari sa “Dedinja“ ga pregledaju i postavljaju mu dijagnozu, a to je da mu srce radi sa samo 25 odsto snage. Dan kasnije konzilijum ljekara donosi odluku da mu se operacija zakaže za 10. maj. Dakle, morali smo da čekamo 90 dana! Ja se i danas, devet mjeseci od kako mog sina nema, pitam da li su oni dobro procijenili ozbiljnost situacije? Na osnovu čega su zaključili da mladić od 24 godine, čije srce radi sa samo 25 odsto snage, može da sačeka 3 mjeseca do operacija – sa knedlom u grlu priča Olja.
Tod 15. marta, Milanu je rano ujutru pozlilo. Ekipa Hitne pomoći je došla po pozivu njegove majke, ali je on odbio da pođe sa njima uz objašnjenje da se malo bolje osjeća i da će poslijepodne otići na kliniku “Dedinje“. Nakon toga je potpisao saglasnost da ostaje kod kuće na svoju odgovornost.
– Ljekari su otišli i on je legao malo da odspava, a oko 15 časova smo počeli da se oblačimo kako bismo krenuli na kliniku. Pomogla sam mu da dođe do kupatila kako bi se malo osvježio i tu je pao – sa suzama u očima nam priča majka.
Hitna pomoć je brzo došla i gotovo sat vremena, naočigled majke, pokušavala reanimaciju. Nažalost, oko 16 časova oni su konstatovali smrt.
Milan je preminuo u porodičnoj kući, na rukama svoje majke, a sahranjen je dva dana kasnije. Nakon toga, agonija se nastavlja.
– Nešto više od mjesec i po dana od njegove smrti, 5. maja ja dobija telegram sa klinike da se Milanova operacija pomijera za 22. maj! Moj sin se, dva mjeseca nakon što sam ga sahranila, i dalje vodio kao pacijent na listi čekanja – ogorčeno priča Olivera.
Ona je ipak otišla tog dana na kliniku. Od svih ljekara koji su činili konzilijum koji je njenom sinu zakazao operaciju sa 90 dana čekanja, primio ju je doc dr sci med Ivan Stojanović.
– Nisam dobila objašnjenje na osnovu čega su ti ljekari zaključili da srce koje radi sa 25 odsto snage može toliko da čeka. Jedino što mi je rečeno je da je to bila urođena srčana mana. Moj Milan je bio sportista, igrao je fudbal od svoje sedme godine. Nijedan klubski ljekar koji ga je ikad pregledao nije ustanovio bilo kakav problem, a sada mi odjednom tvrde da je bilo urođeno. Čak i da jeste tako, da li to znači da se u tom slučaju pacijent ostavlja da umre ili se liječi – pita se nesrećna majka.
Ona je protiv pomenutih ljekara podnijela prijave i to Sudu časti ljekarske komore, kao i Regionalnoj ljekarskoj komori.
– Ja ne želim da blatim cijelu ljekarsku profesiju, niti kompletnu bolnicu kliničkog centra “Dedinje“. Tužbu sam podigla protiv četiri doktora ove klinike koje smatram odgovornim, a za svaku svoju izgovorenu rečenicu imam dokaze – završava svoju priču ona.
Sa Instituta za kardiovaskularne bolesti “Dedinje“ kažu da propusta nije bilo i da nije pronađena nijedna greška pri odlučivanju Konzilijuma.
– U tom predmetu je izvršen vanredni stručni nadzor od strane Zdravstvene inspekcije Ministarstva zdravlja i podnijete prijave Sudu časti Ljekarske komore Srbije, te usljed trajanja tih postupaka nismo u prilici da se o tom slučaju detaljnije izjašnjavamo – rečeno nam je na ovoj klinici.
S druge strane, Olivera Aćimović najavila je da neće postutati i predati se, jer istinu o tome šta se dešavalo duguje prije svega svom sinu.
(Srbija Danas)
