OTIŠAO JE U OVU ZEMLJU U KOJU BALKANCI MASOVNO HRLE I PORUČUJE: Nemam namjeru da se vraćam, živim kao bubreg u loju od svog rada, minimalac je 2.000 eura!

Luksemburg spada među zemlje s najvišim životnim standardom i rastućom ekonomijom, u kojoj živi 30 odsto stranaca. Među njima je znatan broj onih koji su stigli s prostora bivše Jugoslavije.

U glavni grad istoimene države Luksemburg, Dino je stigao je 1996. godine. Porijeklom iz Berana u Crnoj Gori, kaže da nije želio da završi na ratištu jedne od jugoslovenskih država.

Nekoliko godina živio je sa ocem u Švajcarskoj, a u Luksemburg se preselio zbog posla, jer su plate bile mnogo bolje, a porezi manji. Posljednjih deset godina radi kao vozač autobusa u jednoj turističkoj agenciji.

– Školu sam završio u Crnoj Gori. Otac mi je bio ovdje prije 28 godina, radio je sezonski. 1996. godine sam došao definitivno ovdje. Mogu da kažem samo – država je fina, prihvatili su nas. U početku su se naši ljudi bavili većinom građevinarstvom. Ali, nove generacije već napuštaju građevinu, idu u arhitekte, profesore, funkcionere – kaže Dino.

U Luksemburgu, koji ima oko 600.000 stanovnika, živi 180 nacija.

Od ukupnog broja stanovnika, njih 43 odsto ne posjeduje luksemburško državljanstvo, a računa se da tek oko 15 odsto ljudi koji trenutno žive i rade u Luksemburgu ima luksemburške korijene.

Zanimljivo je da u Luksemburg svakog jutra na posao dolazi oko 100.000 radnika iz Njemačke, Francuske i Belgije. Posebni zakoni o pravima i obvezama useljenika ne postoje, pa se omogućava stranim državljanima isti radno-pravni i socijalni tretman kao i za sve ostale građane.

U ovoj malenoj državi, ukupni bruto društveni proizvod je 14 milijardi dolara, po glavi stanovnika oko 40.000 američkih dolara, što zemlju svrstava među najbogatije države svijeta.

– U odnosu na druge države oko Luksemburga, Njemačku, Francusku, Belgiju, gdje su prosečne plate 1.200 – 1.300 eura, Luksemburg je jedna od boljih država što se tiče plate. Šta može da me vrati? Samo penzija. Ostalo – ne planiram – iskren je Dino.

Tačan broj osoba koje vode porijeklo iz bivše Jugoslavije, a žive u Luksemburgu, teško je odrediti. Značajan broj stigao je početkom pedesetih godina.

PROČITAJTE I OVO  Kažnjeni Maja i Asmin: Hitna odluka Velikog šefa

Statistički podaci samo za 1989. godinu kažu da je nešto preko 2.000 građana SFRJ, od toga veliki broj sa područja BiH, radilo u Luksemburgu. Nezvanične procjene govore da u Luksemburgu danas živi oko 6.000 osoba koje dolaze sa prostora Bosne i Hercegovine.

Već 1991. godine u Luksemburg dolaze prve izbjeglice, mlađe muške osobe iz Hrvatske i Srbije koje nisu željele da idu u rat, zbog čega im je kasnije bilo teško da se odluče na povratak. Godinu dana kasnije na hiljade izbjeglica stiglo je u Luksemburg iz Bosne, pretežno Srba iz Banjaluke, Bošnjaka iz Tuzle i ostalih dijelova BiH.

U to vrijeme, prihvatili smo 3.000 osoba, što je značilo gotovo jedan odsto populacije. Veliki talas izbjeglica, oko 5.000, stigao je i sa Kosova krajem devedestih. U posljednje vrijeme imamo nove tražioce azila, uglavnom Roma koji dolaze iz Srbije“, navodi Viktor Vicel, savjetnik ministra spoljašnjih poslova Luksemburga.

Prema posljednji zvaničnim podacima, minimalna plata u Luksemburgu iznosi nevjerovatnih 2.000 eura.
(esti.net)