Udaljeno afričko jezero koje krije priču o rođenju čovečanstva

243

Brojna otkrića fosila u području ovog jezera u Keniji predstavljaju revoluciju i ključnu ulogu u našem razumevanju ljudske evolucije pomažući nam da otkrijemo kako su praljudi ranije živeli.

Fosili naših drevnih predaka su uglavnom nedostižni. Ili su neočuvani, istruleli ili su zakopani pod zemljom, pa čak i kad se iskopaju, istraživače tek očekuje veliki posao. Često se dešava da moraju da se sklapaju iz desetine fragmenata. Zato je zapanjujući nalaz iz 1984. godine uzbudio čitavo polje, a nastavlja i danas, 30 godina kasnije, piše BBC.

Tada je u jezeru Turkana u pustinji severne Kenije pronađen skelet mladog momka, koji je umro sa osam godina, a njegove kosti su potonile u sedimente jezera, gde su bile 1,5 miliona godina.

Dečak iz Turkane je bio i jeste najkompletniji fosili ranog čoveka koji je ikad pronađen. Ovaj skelet je samo jedan od mnogih ljudskih fosila koji su pronađeni u blizini jezera.

Danas Turkana leži usred suvog, neprijateljskog pustinjskog okruženja, ali nije uvek bilo tako.

Pre dva miliona godina, jezero je bilo mnogo veće, a okolno područje zelenije. Ipak, klimatske promene su uticale na smanjenje jezera. Tokom vlažnijih perioda, ovo je bilo idealno mesto za život ranih ljudi, a kad bi njihovi najdraži umrli, ovo je postojalo savršeno mesto da sahrane svoje pretke.

To je zbog toga što Turkana leži u vulkanskom području, gde tekstonske aktivnosti mogu da pomere Zemljinu koru i stvore nove slojeve. Među ovim slojevima su pronađeni fosili iz različitih perioda.

„Ovo su sjajne okolnosti gde možete da zakopate kosti u pesak i da postanu peščar“, kaže Fres Sour sa Univerzitetskog koledža u Londonu. Periodi obilnih padavina su uticali na eroziju mnogih slojeva, otkrivajući lakše fosile.

Iskopavanja na jezeru su počela 1968. godine kad je Ričard Liki predvodio grupu na istočnu stranu, poznatu kao Kubi Fora. Naučnici su 1972. godine pronašli lobanju i kosti udova Homo rudolfensisa starog 1,9 miliona godina, poznatog kao i lobanja 1470. Ovo otkriće je ojačalo tadašnju ideju u nastanku: ne postoji jedna jedina linija ranih ljudi, već više rodova. Dakle, ljudi su činile raznolike vrste, a ne samo jedna, kao danas.

Kasnija otkrića u Kubi Fori su otkrila da su tri Homo vrste postojale na ovom području između 1,78 i 1.98 miliona godina.

Tek sa otkrićem Dečaka iz Turkane smo (Nariokotome Boy) naučili koliko su važne te vrste: Homo erectus.

Homo erectus se smatra našim direktnim precima. Oni su bili prvi ljudi koji su migrirali iz Afrike šireći se Evropom i Azijom. U nekom smislu su bili veoma slični nama; imali su veći mozak od H. habilisa i bili su viši. Dečak iz Turkane je otkrio da su ove vrste hodale slične nama: prenosili su svoju težinu preko karlice poput nas, imali su zaobljena stopala i relativno dugi korak. Dečak iz Turkane je mogao da nosi stvari u rukama dok hoda. Porodica H. erectusa je mogla da nosi lovačke alatke kao koplja. Kasnija studija iz 2013. godine je otkrila da je H. erectus razvio sposobnost bacanja, kao i da je mogao da lovi intenzivnije nego starije vrste. Ašelske ručne sekire i alati datiraju iz ovog perioda. Najranije poznate su otkrivene blizu Turkane 2011. godine. Bile su stare 1.76 miliona godina i verovatno ih je napravio Homo erectus.

Jezero Turkana pomaže da otkrijemo šta se dešavalo i ranije u ljudskoj evoluciji. Istraživači su 1974. godine u Etiopiji otkrili fosil Australopithecusa afarensis star 3.2 miliona godina, kojeg su nazvali Lusi. Pošto se malo znalo o ovoj vrsti (znalo se o vrstama posle nje), paleoantropolog Miv Liki je odlučila da se pronađu drugi fosili ove vrste iz Lusinog perioda, a to je značilo da idu do Turkane.

Njen tim je 1990-ih godina pronašao mogućeg predaka Lusine vrste, poznatog kao A. anamensis. To je bila najstarija vrsta iz jezera Turkana, koja je živela na ovom području pre 4 miliona godina. Nekoliko godina, ponovo na zapadnoj strani jezera, pronađena je još jedna vrsta Kenyanthropus platyops, koja je živela pre 3.5 miliona godina. Ova otkrića su značila da je postojalo nekoliko kandidata za zajedničkog pretka vrste Homo, što nipodaštava ideju da su ljudi evoluirali na jednoj liniji.

Jezero Turkana i dalje je ključni izvor fosila. Pre dve godine, arheolozi su u ovom području pronašli najstarije poznate kamene alatke od pre 3.3 miliona godina. Budući da su alatke starije od bilo kojeg Homo fosila, moguće je da su A. afarensis ili K. Platyops takođe pravili kamene alatke. Mislili se da nisu dovoljno inteligentni i vešti da prave kamene alatke, što ova otkrića to poriču.

Sva ova otkrića zajedno govore da je Turkana imala ključnu ulogu u našem razumevanju ljudske evolucije, ali to ne znači da je ova regija posebno važna za praljude odnosno da se tragovi ljudske evolucije nisu ostavljali na bilo kom drugom mestu u Africi, već da je jednostavno savršeno mesto za očuvanje fosilnih ostataka.

Na primer, možda su mnogi naši preci živeli u prašumama, ali je tamo tlo previše kiselo za fosile da prežive.

Ipak, to ne može da umanji značaj jezera Turkana. Sva otkrića u ovom području nam pomažu da vidimo kako su ljudske vrste živele ranije i da ih uporedimo.