NEDIM KAPIDŽIĆ: ‘NE ŽELI TI PRUŽITI ŠANSU? ONA NE ZNA KOLIKO STIHOVA TVOJA DUŠA PJEVA I DA ĆE KASNIJE BITI… KASNO’

320

Nedim

PIŠE: NEDIM KAPIDŽIĆ

Ako sjekira ne siječe – može se naoštriti, ali ako te žena neće – ništa ti ne pomaže…

Šalim se, naravno. Ali, svima nam se makar jedanput desilo da se zaljubimo, a ta osoba nas neće.

Ili nam se možda desilo nešto od sljedećih varijanti…? 1) da nas gleda kao prijatelja, 2) da glumi nešto, iako zna da smo zaljubljeni u nju, 3) da nam ne želi pružiti nikakvu šansu.

Svi smo mi, više-manje, doživjeli i prvo i drugo i treće.

Vrlo je teško nekome ko je zaljubljen da ga se doživljava kao prijatelja. Kontaktiraš sa osobom, voliš je, želiš je, žudiš za tim da je dotakneš. Ali ona je potpuno formalna, a ljubazna, baš kao pravi prijatelj. To je opće mučenje…

Druga varijanta je potpuno užasna i ne bih je podrobnije tumačio.

Treća varijanta, ovo da nam osoba ne želi pružiti šansu, po meni je diskutabilna. Je li možda OK pustiti vrijeme da odradi svoje? Šta uopće tu učiniti, šta je lijek za situaciju u kojoj nam neko ne želi pružiti šansu, a ti sav goriš od želje da je ‘okusiš’?

Mislim da je humano dati nekome šansu, neće toj osobi otpasti glava ako, što se kaže, proba. Pa, neka proba! Makar…

Jer problem osobe koja ne želi pružiti šansu su njezine predrasude (ovo predrasude bih najradije stavio u ‘caps lock’).

Jer… ‘kasno će biti kasnije kada me poželiš’. I zbilja zna biti kasno. Mani se predrasuda i gluposti. Predrasude nisu stvarne. Probaj, neće ti ništa biti! A možda ti se svidi.

Pa, ide-ide, ne ide-ne ide. Ali probaj, da vidiš koliko moja duša stihova pjeva…

Sutra ćemo naći nekoga drugoga. A toj osobi će, možda, biti žao. Biće joj žao što nije dala šansu, što nije probala.

‘Ljubav, daj mi ljubav svoju, spasi dušu moju, bez tebe je prazna, samo ljubav, daj mi ljubav koju odnijet ćeš u zoru, niko nek’ ne sazna ovu noć, niko nek’ ne sazna da si tu u mom zagrljaju’…

Ove stihove trebamo uputiti osobi koja nam ne želi pružiti tu prokletu šansu. Pa ako i nakon njih kaže da ne želi biti sa nama, onda… Ne zaslužuje nas nimalo.

Neko drugi će jednom prepoznati stihove naših zaljubljenih duša, potrčat će k nama, cijenit će nas i naša srca koja znaju da pjevaju romanse. A osoba koja nam nije željela pružiti šansu… ne znam hoće li ostati sama, ali ostat će bez nas! A to joj je dovoljna patnja.

Proradit će joj savjest i shvatit će da nije pružila šansu, a trebala je – možda…

 

E-turneja.com