KULUMNA: “Možemo upotrebljavati najrazličitija dostignuća tehnologije, no ako su bez srca, nehumana – ostavimo ih po strani.”

788

11156357_1014462295230889_8258657016217475564_n

Niko od nas ne može negirati činjenicu da je tehnologija toliko napredovala, da danas skoro pa i nemamo potrebu izlaziti iz kuće, jer skoro pa sve možemo uraditi preko interneta. Postavlja se pitanje, da li je to prednost ili ipak mana današnjice?

Ne vrijedi ni spominjati više zloupotrebu interneta i društvenih mreža, te zlostavljanje naivne djece ili tinejđera preko istih. Ljudi bez razmišljanja stupe u kontakt sa bilo kim misleći da na taj način u svoj život dovode novog prijatelja, što se na kraju ispostavi pogrešno ili eventualno završi u suzama. No, ne mora uvijek biti tako, jer nekad nam upravo pojedine društvene mreže donesu najbolje osobe u život.

Ponekad baš na jednoj od mnogobrojnih stranica na netu možemo pronaći osobu koja će nam itekako promijeniti život, što se i meni desilo. Kada sam prije dvije godine počela da kao novinarka pišem za ovaj portal, mislila sam da će mi on donijeti samo određeno iskustvo koje će mi kasnije mnogo pomoći u potrazi za poslom, no bila sam u krivu. Dan za danom sam objavljivala nove članke, i bila zaista presretna što već kao srednjoškolka mogu raditi ono što volim, i to od kuće, sjedeći na svojoj fotelji, u svojoj toploj sobi. Kako sam bila novi član portala, bila mi je potrebna ogromna pomoć od kolega kojima sam se divila na upornosti i istraživačkom duhu, i baš tu se rodilo prijateljstvo. Slučajno, ali itekako značajno. Baš na ovom portalu sam upoznala sada meni mnogo drage ljude, koji žive kilometrima daleko, ali su ipak tu uz mene. Sigurno bliži nego prvi komšija. To se treba znati cijeniti!

Pokušala sam da navedem samo jedan od mnogobrijnih primjera kako internet zaista zna biti mnogo više koristan nego zlonamjeran. Pričajući sa određenim osobama ne žalim ni jedne sekunde potrošene sa mobitelom u rukama ili laptopom u krilu. Koliko god to glupo bilo ili izgledalo, nekad se desi da kada izađem vani jedva čekam da dođem kući i čujem se sa svojim “internet prijateljima“. Zapravo, zar nije odlična stvar kada imaš nekog svog u tuđem svijetu?

Po mom mišljenju, mnogo je bolje imati kilometrima daleko jednog prijatelja, nego živjeti okružen lažnim ljudima koji ti glume prijateljstvo.

Mnogi tvrde da je žalosno što mnoge ljubavi počinju i završavaju na društvenim mrežama, no ja ne mislim tako. Ljubav nastaje kao i prijateljstvo, slučajno, stoga i nije bitno je li nastala u kinu, kafiću, diskoteci, na ulici ili internetu. Bitno je da se rodi i traje. Bitno je da bude obostrana, te da ne manjkaju emocije ni sekunde.

Čovjek istinsku sreću pronađe onog momenta kada shvati koliko ljubavi može pronaći u jednoj osobi bez ikakvog lutanja. Pa čak i ako se radi o ljubavi na daljinu, nije bitno. I ljubav na daljinu može uspjeti samo ukoliko to istinski želimo. Sve što je srcu drago daleko je.

Piše: Elma Dautović / E-TURNEJA.COM