Na našem portalu smo ugostili Aleksandra Ljubičića učesnika muzičkog takmičenja Pinkove Zvezde.
Aleksandar dolazi iz Brčkog a za naš portal je otkrio kako su tekli njegovi prvi koraci u muzici,kako se prijavio na audiciju za Pinkove zvezde i još mnogo toga možete pročitati u nastavku.
Sudeći prema onom dok te slušamo kada pjevaš, rekli bismo da se već dugo baviš pjevanjem. Da li je to tako?
– Da, pjevam od malih nogu, uvijek sam volio pjevati. Dok sam bio manji bio sam stidan, pa sam se ustručavao pred drugim ljudima, ali kada sam malo odrastao shvatio sam da je to ono što volim da radim i da se nemam čega plašiti.
Ti si definitivno postao miljenik publike, to se vidi i po tvom Facebook profilu i usudit ću se reći kako imaš zaista pravu armiju fanova. Kako si osvojio publiku za tako kratak period, da li su možda godine te koje su uticale na to ?
– Ja zaista ne znam kako sam uspio, ali uvijek nailazim na mnogo pozitivnih komentara i to je ono što me ispunjava. Nisam zlonamjeran i uvijek sam spreman pomoći, pjevam emocionalno i mislim da to ljudi prepoznaju i hvala im na tome.
Kako si došao na ideju da se prijaviš na PINKOVE ZVEZDE ?
– Raspitivao sam se i čitao na internetu o muzičkom projektu ,,Pinkove Zvezde” i vidio da su tu sve ozbiljni ljudi, ozbiljan timski rad, počevši od organizatora, muzičke produkcije i sve do samog cijenjenogžirija, shvatio sam da je taj šou nešto najbolje moguće na našim prostorima i zato sam se prijavio.
Oduševio si publiku, a i žiri , kakva su tvoja očekivanja na Pinkovim zvezdama ?
– Očekujem dosta, ali nisu pretjerano velika očekivanja, jer što više očekujem, onda u slučaju pada me to može više povrediti. Uvijek dajem svoj maksimum u tom trenutku, ostajem svoj i ne prodajem dušu đavolu, pa ćemo vidjeti šta će dalje biti, ali definitivno bih volio biti dio svega ovoga do kraja i to sve opravdati svojim nastupima.
Možda je prerano govoriti o tome, no očekuješ li ulazak u finale ?
– Dosta faktora utiče na to, kao što su glas, stas, zdravlje, sreća, izbor pjesme, emocija, itd… Na neke se može uticati, a na neke ne. Volio bih naravno, ali vidjećemo.
Kako stižeš uskladiti obaveze, snimanje emisija, kako sada reaguje raja iz tvog grada, ali i iz drugih gradova kada te vidi na ulici ?
– Pored muzike idem na Medicinski fakultet, smijer Fizioterapija i radna terapija, ali obaveze stižem uskladiti. Nekada je teško ako imamo snimanje, a predhodnu noć smo imali svirku pa smo neispavani, umorni, ali sve je to dio ovoga čime želimo da se bavimo, jer ,,bez muke nema nauke”. Drago mi je da me ljudi prepoznaju na ulici, slikaju se sa mnom,čestitaju mi, traže da im nesto otpjevam i onda znam da činim pravu stvar.
Kakav je osjećaj kada stojiš pred žirijem i čekaš komentare? Da li ti laskaju pohvale, a kako prihvatiš kritike?
– Na sceni imam tremu uvijek, ali ne zbog žirija i auditorijuma, nego zbog samog sebe, jer znam koliko mogu, ali se plašim da to ne pokažem. Plašim se da ne otpjevam kako treba i ako razmišljam o tome to se zapravo i desi. Iskustvom sam shvatio da se ne treba razmišljati o tome nego jednostavno misliti samo o tome što se pjeva, prepustiti se emocijama i tako osjećati kao da nismo prisutni u svome tijelu dok se pjeva, ja se bar tako osjećam i to mi pomaže. Pa ja sve vidim kao pozitivnu kritiku, a ne kao negativnu, jer svaka kritika je tu da bi nas usmjerila da to nešto ispravimo. Naravno, pohvale laskaju od tako velikih umjetnika sa tako velikim karijerama.
Šta misliš postoji li neko od tvojih kolega, takmičara ko bi bio spreman na gotovo sve da se domakne pobjede ?
– Mislim da postoji više takvih, nego onih poštenih. Tako je u svemu, a ne samo na muzičkoj sceni. Ja iskreno nisam takav, možda će me to koštati i svjestan sam toga, ali moj obraz mi je bitniji od svega. I da budem donji, opet bih pomogao nekome, ne bih mu napakostio i pravio mu nekakve smicalice, jer postoji NEKO ko to sve gleda odozgo, ali nažalost to mnogi zaboravljaju.
Da li se pribojavaš ako recimo postaneš prepoznatljivo ime muzičke scene tog svijeta, svijeta šoubiznisa u koji već lagano koračaš ? Ipak, nije to samo mikrofon u ruke i pjevati, to je itekako zanimljivo publici, no mediji bi mogli da se sem tvojih muzičkih kvaliteta zainteresuju i za tvoj privatni život ?
– Istina, to neće biti lako, velika je to odgovornost i pritisak, ali muzika je ta koju najviše volim i ta ljubav prema tome će me držati tu. Ne plašim se da zađu u moju intimnost, jer nemam šta da krijem.
Kako je zabavljati publiku u nekom lokalu, da li imas nastupa i gdje te tvoji fanovi mogu uskoro vidjeti ?
– Trenutno nastupam u Brčko distriktu, u svom gradu, ali planiram da proširim nastupe i na obližnje gradove. Nisam htio ništa preko noći da postignem, jer uvijek je bolje polako ali sigurno nešto raditi, onda je to uvijek kvalitetnije.
Pohvalno je da tvoj grad posjeduje ovako veliki talenat kao što si ti. Da li se smatraš dobrim promotorom svog grada?
– Hvala Vam na takvom mišljenju. Pa ja dajem sve od sebe, a nadam se da će moj grad sve to prepoznati.
I za kraj poruka za sve naše vjerne čitaoce !
– Najbitnije je da pronađjete svoje unutrašnje JA, da upoznate sami sebe! Tada ćete dobiti odgovore na dosta životnih pitanja. Radite ono što volite u životu i ne čekajte da se nešto desi, nego se vi sami potrudite i radite da se nešto desi. Vjerujte u Boga, u sebe i u ljubav, činite dobro, jer ima NEKO gore ko to sve gleda i zato budite ljudi, a ne ,,zvijezde”, jer ljudi su na Zemlji, a zvijezde na nebu! Slušajte dobru muziku i gledajte muzički šou ,,Pinkove Zvezde”! Hvala svima, veliki pozdrav od mene, živi i zdravi bili!
