Onaj osjećaj kad u hladno decembarsko veče udahnete svježi vazduh, pustite suzu na lice koja se zaledi prije nego padne na jaknu, nasmijete se i nastavite pisati. Znate? Nema veze.
Nijedna ljubav nije vječna, ali ako je dostojanstvena, pamtićete je i voljeti kao svoje dijete. Zapravo, ljubav i jeste dijete. Nekada se desi sasvim slučajno, nekada je ne želite, ali vas prevari i rodi se. Onda joj se, nalazeći se u čudu, radujete, pazite je i čuvate.
Nekada se trudite da se rodi između vas. Prvi poljubac je kao plač bebe, koja je tek rođena. Ljubav kad se rodi, srećni ste oboje, držite je u naručju i ljubite.
Ponekad, nije dobra, nervira vas, pa je grdite, svađe, sitnice…
Pa raste, pa slavite svaki njen rođendan, pa vas njen rođendan miri,u magli nestaju nesporazumi, gube se, nestaju . Novogodišnja euforija u srećne trenutke koji svijetle poput lampica na sekundu pokvari tek poneki nervozni konflikt: Šta obući. Nasmijete se, ta dječija pitanja, problemi i sitnice, vama su smiješni a u njene oči, koje su svjetlo vašeg života, unosi nervozu. Vama je lijepa u svim kombinacijama, vama je lijepa u trenerci, u farmerkama, vama je lijepa – jer je vaša.
Gledate kako raste, i onda, odraste i ode od vas, kao vaše dijete, ali je volite, zauvijek, ma koliko bolna bila.
A, onda kada ode, znate da vam se više nikada neće vratiti, možda dođe za praznike.
U posjetu.
Izmami vam osmijeh na lice koje je nekada tugovalo zbog nje, probudi vam uspomene i one poplave vaša sjećanja, poput rijeke koja probije branu, budu nagla, velika i duboka. Sjetite se, vašeg prvog odlaska u kino, šetnje, vaših poljubaca, trajali su satima, a vama je sat bio sekunda.
Sa njom ste bili najsrećniji na svijetu, sa njom ste bili najtužniji na planeti. Sa njom ste imali lijepe i ružne trenutke. Nekada poželite da je zaboravite, ali ne možete zaboraviti dio sebe. Ona je uvijek tu, pretkomora u srcu koja, čak ni estetskim putem, ne može biti ukolonjena.
I na kraju, imate samo jednu želju. Da umrete prije nje.
