Marinko Rokvić sahranjen je u četvrtak, 11. novembra, na Novom bežanijskom groblju u Beogradu, a veliki broj prijatelja, saradnika i poštovalaca pjevača došao je na groblje da izjave saučešće i oproste se od umjetnika.
Sin Nikola Rokvić oglasio se na Instagramu gdje je postavio fotografiju pokojnog oca uz potresne riječi:
“Odlazak… Šta li to u opšte znači za današnjeg čovjeka… da li je to kraj, da li je to oproštaj , ili možda novi početak?
Za našu porodicu to je bio trenutak potpune ljubavi, čistih emocija koje nemaju granice, trenutaka koji su bili prozor ka vječnosti, pomiješani ljudskim tugama i čovječijem bolu! Zašto čovjek ne može da izađe iz okova i svih stega koje nosimo po sebi, zar tek kad nastupi tren takozvanog kraja mi osjetimo potpunu slobodu i zbacimo sa sebe sve suvišne pregrade i ograde i izbacimo esenciju duše, esenciju ljubavi koja nam pokazuje da baš to i nije kraj… Zar je teško reći Ljubavi moja, živote moj, radosti moja, ljepoto moja? Zar nam je teško da to kažemo svakoga dana? Vjerujte, moramo!
Počeću od naše heroine!
Naša majka, tvoja divna saputnica… taj heroj nad herojima, orden ljubavi, vjere, požrtvovanosti i svega najljepšeg što može da stoji u jednoj ženi, majci, supruzi i dami! Koliko te samo voli, koliko ti je bila potpuna druga polovina, spojena bez ijednog procijepa ili greške pri spajanju! Marine moj, znao si da izabereš. Ma znao si sve…
Da ne pričam o tvom znaju i vještini pjevanja. od kada si nas fizički napustio, tek tada sam u potpunosti shvatio kakav si ti bio pjevač i kakve su tvoje pjesme, tvoja karijera! Teško je bilo realno rasuđivati kada odrastaš pored takvog pjevača, tako ste nas vaspitavali da svoje skromno gledamo a da druge dižemo, teško je bilo tada da vidimo, sada kristalno jasno znam, da si ti u stvari jedan od najboljih pjevača narodne muzike koji su ikada šetali ovim prostorima…
Moram ti priznati da sam ponosan na tvoje drage kolege i saradnike! Znam da ih grliš i ljubiš! Oče moj, sada jasno vidim sve… Koliko smo se samo Marko i ja borili i utrkivali da izađemo iz tvoje sjenke, da se izborimo za svoje mjesto, da ne budemo samo sinovi Marinka Rokvića… Djelimično smo to i uspjeli za vrijeme tvog života… Sada mogu ponosno da kažem da smo mi isključivo sinovi Marinka Rokvića, ali ne u sjenci tvojoj, već u vječnoj svjetlosti!
Majkane, divim ti se!
Znam da si ponosan na moju braću Darija i Marka, kakvi su ljudi postali, koliko tvojih gena nose koji će se tek otključavati tvojim fizičkim odlaskom! Obećavam da ćemo čuvati tvoj…
Amanet koji si nam ostavio, da ćemo njegovati tvoje vrline i ako budemo bar upola kakav si ti bio, mislim da smo nešto uradili! Unučići tvoji već pitaju gdje si?
Despot je obećao da će biti naučnik i da će naći lijek protiv smrti… Leona se ne brine, kaže da si kod Amina! Simke ti šalje poljupce! Romeo i Mateo pozdravljaju iz Kanade!
A Dušan, tvoj brat Dušan… Zvijezdo oka njegovog… Uvijek ste bili tu jedan za drugog, uvijek štitili svoje… Mnogo je tužan, pretužan… Ali obećao je, da će pratiti tvoj put čojstva i junaštva! Ja znam da će uspjeti! Sila je on! Ljuti Krajišnici smo mi! Kad smo kod čojstva i junaštva , mudri ljudi kažu da su to dvije najveće vrline! Obe si posjedovao u izrazito visokim nivoima osviješćenosti!
Izvor: Kurir
