Velika ispovijest Sandre Rešić: Tata je dolazio kod nas samo kad ga svi izdaju, konobarisala sam, pa pjevala za 10 eura!

248

Mc Aleks prišla je uplakanoj Sandri Rešić u dvorištu, pa su započele konverzaciju o životu, gdje je Sandra osjetila slobodu da sa Aleks podijeli svoju tešku životnu priču.

– Ja se ne radujem kad mi se nešto lijepo desi, jer vrlo dobro znam da će brzo suze da me spucaju – rekla je Sandra.

– Da li je moguće da sreća tako kratko traje, a tuga dugo? – rekla je Mc Aleks.

– Samo neka sekiracija, cijeli život. Ovo sa Dejanom sam proživjela kao da se desilo meni i Cici. Nasekirala sam se za dva života, jer iskreno nikad toliko vremenski nisam provela sa nekim koga nešto toliko boli. Bio je u bolovima, ali i ti jauci kroz kuću…To je bilo jezivo i mislim da je imala neko minijaturno, pa nije olakšanje, nego samo da ga više ništa ne boli.

– Poslije ćaleta mog, to je druga tragedija koja mi se desila. Opet sam bila ja ta koja se nije rasplakala. Sve vrijeme razmišljam sad, cijeli život se sekiram, prvo za stan i to, kao nešto osnovno. Kad sam posle stasala i krenula na faks, imaš nešto svoje, krenula sam da uspijevam u nečemu svome. Druga godina sam bila, ćale mi je umro. Nismo mi živjeli od njega, pogotovo što je on tih posljednjih dana nije ni imao i uvijek je nekako bježao kod nas, jer smo mi bili rijetki u njegovom životu. Dođe kod nas kad ga svi razočaraju, kad mu svi sve uzmu, on spakuje 2 trenerke, 10 pari gaća, 10 knjiga i dođe kod nas. Onda, taman što sam počela da uspijevam, umre on, moja keva izgubi posao.

– Ja nisam tad imala gdje, nisam mogla da čekam neke bolje dane da bi to što sam zamislila da se ostvari, nije moglo da se čeka, nije se imalo. Krenula sam da konobarišem negdje, mislim budi Bog sa nama. Za sve to vrijeme se mi selimo, godinu dana, dvije godine i opet kad sam krenula to takmičenje, imala sam neki cilj. Kad sam počela da pjevam, mislim biti pjevač u Beogradu je jako zaj…no, nije lako izboriti se da postaneš radni pjevač. Nisam imala ni mikrofon, nisam znala pjesme, ali idem da radim za 10 eura, a toliko mi košta iznajmljivanje mikrofona. Radim tako i nadam se bakšišu, da bi imali da preživimo, ali se opet vratim u minus, u minusu sam. Nemam onu kartu i molim Boga da do te kafane gdje sam radila. Ja sam se tako za dvije godine izborila da budem jedna od tri radna pjevača u Beogradu, ali sam se borila kao konj. Nisam jela, ni spavala. Počela sam da radim sa bendom i dvije godine sam radila sa njima – rekla je Sandra, pa je nastavila:

– Nisam znala gdje se budim i gdje spavam. Uporedo sam radila i beogradske svirke. Kad imaju svirku u klubu, ja sam tu po Beogradu i radim svirke. U jednom momentu nisam više znala i nisam više imala, ma mozak mi je otišao u k….. Riješila sam da dam otkaz, nije više bilo glasa, noge štikle, pa onda slupam taj auto. Ne znam ni čija je to krivica, ali nisam spavala, radili smo svadbu do ujutru. Cica mi rekla da zaspim bilo gdje, neki motel nešto, a ja srećna da što prije donesem majci pare i slupam auto, smrskam. Tad sam im dala otkaz i onda je čovjek koji je bio usko povezan sa njima, izađe iz zatvora i ja shvatim da sve to što su oni od mene odvajali, nije trebalo uopšte da se odvaja. Ne samo što ne treba, nego se po jedno soma eura tako sklanjalo, a da ja ni ne znam. On je mene ojadio za jedno 10 soma eura. Nema veze, preživim ja i to, pa sam se tada i stabilizovala tada.

– Cica i ja smo se tada trgli, pa sam se spremila za to takmičenje. Spremala sam se dva mjeseca za taj nastup i tri dana pred nastup, umre mi Siki. Uopšte se ne sjećam kako sam izašla. Nisam čak ni uspjela da gledam taj nastup, radila sam 18. rođendan neki. Sve prije toga kao medijski linč. Ja sam k.pile, majka mi ku..a, otac mi ostavio u amanet da uđem u finale, ma pakao. Ne znam kako sam izgurala tu godinu, tj. kroz maglu se sjećam, e onda kreće borba u firmi gdje sam potpisala ugovor. Dokaži se, pokaži se, budi među prvih pet, j…m li ti sunce. Taman kad sam postigla neku cijenu, samo čuvaš neke pare, sve je bilo presipanje iz šupljeg u prazno. Ne mogu da očekujem da vrijedim toliko, a da mi pjesme i spot budu trećerazredni.

– Bila mi je želja da konačno stignem u taj Berlin, da počnem da pjevam na tim romskim svadbvama. Ja tu muziku volim. Samo što mi se to ostvarilo, evo je korona. Ja imam svijest da neko živi gore od mene i da neko nema ni taj tračak sreće, ali cijeli život tako iz šupljeg u prazno. Uzmi tamo, da bi dao ovamo. Kad mi je stigao poziv ovdje za ovo, ja nisam ni mislila da mogu ovo ovdje. Mnogima sam rekla svaka ti čast, jer sam mislila da neću moći ovo. Kad mi je stigao poziv, sjela sam i pomislila, toliko smo se namučile u životu, isto me sve hvata. Da li ja naje..la sa štiklama i putovanjima, nespavanjima i ostalo, pa sam onda pomislila da li ja mogu ovdje deset mjeseci. Pomislila sam, je…u ti Sandra mamu, možeš ti ovo – rekla je Rešićeva.

– Znaš zašto si ovdje, zato nemoj da plačeš tako za neke gluposti. Proživjela si sve i svašta, ako nisi postala kur…ina do 34, što bi sada – dodala je Mc Aleks.

– Ne pričam ti ja o tome, kažem da kad sam ulazila, znala sam da se neću baviti time ovdje. Znala sam da ću ja tako da komentarišem i da ću morati tako da cirkulišem. Mogla sam da se ugasim i da samo ležim po garnituarama. Ja sam odabrala da živim u rijalitiju. Mnogo sam ja preuzela na sebe, čitavih 10 godina sam uzela na sebe – plakala je Sandra.

kurir