Bojan Lulić (Vlasenica, 29. januar 1995.) bosanskohercegovački je profesionalni košarkaš, reprezentativac U20 košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Trenutačno je član slovenskog kluba Maribora,prije Maribora nastupao je u Laškom.Bojan je sa 15 godina otišao iz Vlasenice u Sloveniju.Svojim odličnum igrama napušta Laško i potpisuje ugovor sa Mariborom koji dosta rade na mladim talentima.
Sa košarkaškom U20 selekcijom je osvojio evropsko prvenstvo B divizije.
Prije svega želimo Vam se zahvaliti za izdvojeno vrijeme za ovaj razgovor. Za početak, recite nam nešto o sebi, čisto da Vas bolje upoznamo.
– Ja sam Bojan Lulić, rođen 29.01.1995 u Vlasenici, osnovnu školu i prvi razred gimnazije sam završio u Vlasenici. Sa 15 godina sam otišao u Sloveniju i to predstavlja veliku prekretnicu u mojoj karijeri.
Kada ste počeli da igrate košarku?
– Sa košarkom sam počeo da se bavim 2005 godine, a prije košarke trenirao sam atletiku i tu sam imao zapažene rezultate.
Kako ste odlučili da se bavite profesionalno košarkom?
– Na nagovor svog nastavnika geografije iz osnovne škole i trenera u košarkaškom klubu, Radovana Perendića, odlučio sam da košarka bude moj sport. Obzirom da sam bio najviši u svojoj generaciji, nastavnik me “ucjenio”, da ukoliko ne dođem na trening, neću imati pozitivnu ocjenu iz geografije. Poslušao sam ga i nisam se pokajao…
Najdraži trenutak u karijeri?
– Sigurno, osvajanje evropskog prvenstva B divizije sa U20 reprezentacijom.
Trenutno ste košarkaš slovenskog Maribora,kako ste zadovoljni klubom ?
– Mislim, da sam otišao u ambiciozan klub, koji želi da ulaze u rad sa mladim igračima i da sam napravio pravi korak u svojoj karijeri prelaskom iz Laškog u Maribor. U KK Maribor imam odlične uslove za rad i trudiću se da to iskoristim na najbolji mogući način. Veliko hvala ide mom treneru Dejanu Gasparinu, koji je uložio dosta truda da od mene napravi što boljeg košarkaša i prije svega čovjeka.
Sa našom mladom reprezentacijom ste osvojili Evropsko prvenstvo,kako ste to doživjeli ?
– Najbolji osjećaj definitvno u dosadašnjoj karijeri, igrati pred punim tribinama dvorane na Ilidži, to je nešto što treba da se doživi, ne može se opisati riječima. Od samog početka priprema rasli smo kao pravi tim i na kraju ispostavilo se da smo uspjeli u namjeri da se plasiramo u A diviziju sledeće godine. Hvala svima koji su bili uz nas, mojim saigraćima i strućnom štabu.
Osoba s kojom se najviše družite u reprezentaciji?
– Jusuf Nurkić. Njega poznajem iz vremena kada smo igrali zajedno u Laškom.
Recite nam kako košarkaški reprezentativci provode slobodno vrijeme?
– Slobodnog vremena, za vrijeme priprema, nemamo baš previše.Popodnevni odmor se zasniva na spavanju. Poslije večernjeg treninga i obroka, dobijemo najviše 2 sata slobodno i to iskoristimo za šetnju, druženje i razgovor sa navijačima.
Za kraj, neka poruka i komentar. Nešto za poručiti navijačima i posjetiteljima našeg portala.
– Ja spadam u kategoriju mlađih igrača koji još treba da uče, nemam baš nekih previše korisnih savjeta. Sve se zasniva na radu, uloženom trudu i koncentraciji. Košarka je sport koji zahtjeva dosta odricanja, ali pruža i dosta zadovoljstva, ja sam to osjetio na svojoj koži, itekako. Hvala svim navijačima koji su bili uz nas od 10 do 20-og jula, a vašim čitaocima veliki pozdrav i neka i dalje prate rad vašeg portala jer ste najbolji.
Hvala i lijep pozdrav
Bojan Lulić
/R.B/E-TURNEJA.COM/
