Ženski Marko Polo- Lady Marina Bulatović Barny: Moja domovina je cijela Planeta!

250

unnamed

Roman “Nina od Arabije” je književni prvenac Marine Bulatović Barny, jednog od pionira PR u Srbiji, koja od 2007. godine živi u Saudijskoj Arabiji. Tokom petnaestogodišnje karijere radila je u vodećim domaćim kompanijama i marketinškim agencijama (Communis, Ogilvy & Mather, EUnet, BK Kompaniji). Kaže da njen izdavač „Vulkan“ ima prava da roman prodaje na prostoru bivše Jugoslavije, otkriva da se knjiga, koja je u kratkom roku doživela drugo izdanje, već prevodi na engleski i da sama planira da „ osvoji i zavede“ Njujork.

– Kada sam 2007. otišla za Saudijsku Arabiju moj život se skroz promjenio. Moj radni dan koji je trajao i po 12 sati odjednom je stao. Telefon mi više nije zvonio, niko me više nije kontaktirao, nikome više nisam bila potrebna… Živimo u kampu za strance, u gradu Džubailu. U Srbiji za taj grad niko nije čuo, iako je ušao u Ginisovu knjigu rekorda – 7 odsto svijetske proizvodnje pretrohemije nastane baš tu. Suprug radi po ceo dan, a ja sam (po prvi put!) bila sama sa sobom. U Beogradu, rastrzana radom u kompanijama ili agencijama, u juranjavi za partnerom, poslom, brigom za roditelje… nisam imala vremena da zastanem i da se zapitam:

„Ko sam zapravo ja?“, „Šta je moj zadatak na Zemlji?“
Ubrzo sam počela da pišem za novine u Srbiji i Crnoj Gori o Saudijskoj Arabiji. Svima je bilo interesantno kada sam, naprimjer, pisala o Festivalima cveća u zemlji čiju teritoriju preko 90 podsto čini pustinja. Organizovala sam u Beogradu i Podgorici izložbe fotografija mog supruga Budislava Bulatovića „Saudijska Arabija iz mog objektiva“ i tako, kažu, postala svojevstan kulturni ataše jer Srbija i Saudijska Arabija nisu imale diplomatske odnose, a samim tim ni kulturnu razmjenu, ni ekonomsku saradnju.

Da li je “Nina od Arabije” priča o vašem životu?

Prij tri godine sam došla na ideju da napišem knjigu o mom životu u Beogradu, Saudijskoj Arabiji i Njujorku. Pišem o mojoj prošlosti, sadašnjosti, snovima, o tome kako vidim svoju budućnost. Svi likovi su stvarni… Pišem i o mojim junacima – Nikoli Tesli i Milevi Marić.

Kako ste se navikli na život u Saudijskoj Arabiji?

Većini stranaca je teško da se naviknu na stil života tamo. Ali, meni nije to bilo teško. Oduvek sam smatrala da je cela Planeta moja domovina, pa tek onda Srbija. Vjerujem da ću ovom knjigom poboljšati imidž i Srbije i Saudijske Arabije u „Obećanoj zemlji“.

Po čemu se najviše razlikujemo?

Još u vreme dok sam živela u Beogradu puno sam putovala, obišla sam Ameriku, Afriku, Kanadu, Novi Zeland… Mislila sam da me na svetu više ništa ne može iznenaditi. Ali, shvatila sam, baš u Saudijskoj Arabiji, da ipak grešim. Da mi je neko rekao da postoji takva zemlja, opkladila bih se da nije u pravu. Za početak: alkohol je zakonom zabranjen. Nema pozorišta, bioskopa, koncerata … Benzin je neverovatno jeftin – za 1 Evro može da se kupi 12 litara benzina. U Saudijskoj Arabiji je skuplja flaširana voda – nego benzin!

Šta je najneobičnije u Saudijskoj Arabiji?

Cijelo njihovo društvo je podeljeno na crno i bijelo. Na muški i ženski svijet. Žene nose crne a baje i crne marame na glavi, a muškarci duge bijele haljine. Svi restorani i kafići su podeljeni na „singl“ i „famili“ sekcije. U singl sekcijama sede samo muškarci, u famili sekcijama sede bračni parovi i žene koje izađu same. Tako su podeljene i plaže, čekaonice u bolnicama, banke, džamije, škole su takođe odvojene – za dečake i devojčice. U septembru 2009. otvoren je prvi (i za sada jedini) muško-ženski univerzitet u Saudijskoj Arabiji: KAUST – King Abdula univerzitet za nauku i tehnologiju. Žene ne voze kola, ali je zato princ Al Valid, koji se zalaže za veća prava žena, dozvolio da njegov avion vozi žena – Saudijka.

Tamo sam prvi put u životu videla i saobraćajni znak “Oprez, kamile prelaze put” i kamile kako šetaju pored putu. Kamile su omiljene životinje – organizuju se i trke kamila, a svake godine se bira i najlepša kamila. Kamila MISICA!

Saudijci se mole pet puta dnevno i tada se zatvaru sve prodavnice, apoteke, restorani, kafići…Sve… i čeka se da molitva prođe. Moliva traje oko 25 minuta.

 

 
 
 
 
 
(e-turneja.com)