Na stotine humantarnih akcija se objavi dnevno (nažalost).
Mahinalno bacimo pogled na njih i nastavimo da radimo uobičajne aktivnosti. Ovih dana sve je drugačije, ovih dana nebo plače, nešto sugeriše. Možda, da se ujedinimo? Švicarsku podijelili više nego nas, ali opet najjača država na svijetu. Nas podijelili da svako može da vlada u svome mjestu i niko nikome ne ulazi u teritoriju, pseći instinkt.
Ovih dana ljudi ostaju bez ičega: ruše se kuće, voda ulazi u dnevne boravke, nemamo se čemu nadati ni od poloprivrednih proizvoda ove godine, ali opet kažemo: “Nek se živo!”. Lijepo je živjeti, ali u ovakvim uslovima če biti jako teško. Napačeni narod još više napatiše. Nije više bitno ko je kriv, da li smo sami krivi za svoju sudbinu, da li nam se bumerang vraća. Trebamo se napokon ujediniti- evo prilike. Volimo mi svoju domovinu kada igra reprezentacija.
Volićemo mi nju i u Brazilu. Odvojiće neki po nekoliko desetina hiljada da vide kako naši Zmajevi predstavljaju svoju zemlju, ali niko se neće upitati koliko je novih Zmajeva, upravo, ostalo bez domova. Evo primjer kako čovjek može da živi bez tehnologije, ali šta je sa osnovnim potrebama?
Teško je ovo sve gledati. Plakalo je nebo, a plakaćemo i mi na ovo sve i već plačemo. Skupljamo svi, pa čak i studenti od svojih minimalnih prihoda odvajaju novac i daju deke, svijeće, grijalice…” Neka im se nađe, mogu ja večeras i bez deke.” Ako mogu oni, možemo svi. Ustanimo svi! Bosna se uvijek dizala iz pepela, a dignut će se i ovaj put. Ne gledajmo u Tursku, S. Arabiju, Njemačku, Rusiju… Mi ako se ujedinomo ponovo čemo se dići iz pepela (iz vode). Plešimo i Sambu u Brazilu, ali dajmo i da ovi ljudi mogu gledati reprezentaciju preko malih ekrana
.
Ustanimo-DOMOVINA NAS TREBA!
