“Visoko prenosiva” i „virulentna respiratorna bolest“ za koju ne postoji lijek mogla bi da podstakne globalnu pandemiju, glasila je procjena izvještaja američke obavještajne službe iz 2008. godine. Predviđanje je bilo tačno, ali – niko nije bio spreman.
Kako navodi irska spisateljica Danijela Rajan, izvještaj Nacionalnog obavještajnog savjeta SAD-a (NIC) za 2008. godinu upozorio je da bi nova bolest mogla biti „izuzetno zarazna“ i da u vrijeme njenog širenja neće biti dostupno „adekvatno liječenje“, što bi dovelo do svjetske pandemije. Sugeriše se i da su visoko patogeni sojevi ptičjeg gripa poput H5NI „vjerovatni kandidati“ za tako nešto, ali da bi i „koronavirus ili drugi sojevi gripa“ mogli imati isti potencijal.
U izvještaju se navodi da će ova epidemija početi u području velike gustine naseljenosti i gdje ljudi i životinje često žive u bliskim četvrtima, navodeći Kinu kao poseban primjer.
Za sada se smatra se da je virus Kovid-19 nastao na pijaci u Vuhanu, gdje se prodaju žive i mrtve životinje i gdje su higijenski standardi loši.
Kada virus počne da se širi, „spor odgovor javnog zdravlja“ kočio bi spoznaju da se širi visoko opasni patogen. „Mogle bi proći nedjelje“ prije nego što laboratorijski rezultati mogu da potvrde njegovo postojanje, a do tada bi se u populaciji pojavili klasteri. Asimptomatski putnici tada bi mogli da prenesu bolest na druge kontinente, što dovodi do „talasa“ novih slučajeva na međunarodnom nivou. U najekstremnijem scenariju „desetine do stotine miliona“ Amerikanaca moglo bi da se razboli.
Pandemija je takođe navedena u odvojenom izvještaju NIC-a za 2004. godinu kao nešto što bi moglo da „skrene globalizaciju“, uz ocjenu da stručnjaci vjeruju da je takav događaj „samo pitanje vremena“.
I virusolozi i drugi stručnjaci su godinama upozoravali na neizbježnost nove pandemije, kao i na nespremnost svijeta za tako nešto.
Ekspert za zarazne bolesti Majkl Osterholm je 2005. godine napisao da „ističe vrijeme“ za pripremu za sljedeću pandemiju i da je vrijeme za akciju. U svojoj knjizi iz 2017. „Smrtonosni neprijatelj: Naš rat protiv bakterija ubica“, pokušao je da alarmira javnost zbog nastalih prijetnji i iznio strategiju u devet tačaka za zaštitu stanovništva.
Slično tome, stručnjak za grip Robert Vebster je u svojoj knjizi iz 2018. godine „Lovac na grip”, upozorio na „ogroman društveni poremećaj i značajne ekonomske troškove” koji mogu proizaći iz nove svjetske pandemije.
Denis Kerol vodio je program Ju-Es-Ejda nazvan „Predikt”, koji je istraživao viruse kod životinja koji se mogu prenijeti na ljude. Zalagao se za ulaganje u istraživanje divljih životinja, a ne samo stoke. Sada se, kao što znamo, vjeruje da je novi koronavirus prešao sa slijepih miševa na ljude. „Predikt” je izgubio sredstva u 2019. godini, a Trampova administracija pokušava da oživi ovaj program.
Nemačka predviđanja
Međutim, nisu samo američke vladine agencije upozoravale na novu epidemiju virusa.
Analiza rizika njemačke vlade iz 2012. takođe je ukazala na prijetnju. U svojoj simulaciji pandemije, novi virus bi se brzo proširio preplavljujući zdravstvene sisteme i odjeljenja intenzivne njege. Kao rezultat, rečeno je da će se o mnogim pacijentima brinuti u improvizovanim bolnicama, a upravo takav scenario vidimo danas. Poput američkog izvještaja, i ovaj je predviđao da će se virus pojaviti u Aziji i čak da će se prenijeti sa divljih životinja na ljude.
Izvještaj je predviđao da će širenje virusa usporiti „antiepidemijskim merama”, uključujući karantin, traženje kontakata i samoizolaciju – pored zatvaranja škola i zabrana velikih skupova. Većina stanovništva, navodi se, ponašala bi se „uglavnom solidarno„ ali antisocijalno ponašanje nije moglo biti isključeno. Iako analiza nije dala konkretne procjene ekonomskog uticaja pandemije, navodi se da bi oni bili ogromni.
Izvještaj njemačke vlade takođe navodi da će se virus širi zemljom tokom trogodišnjeg perioda prije nego što bi vakcina postala dostupna. Na osnovu izuzetno visoke stope smrtnosti od 10 procenata pretpostavlja se da će 7,5 miliona ljudi umrijeti. U ovom trenutku mi još ne znamo opštu stopu smrtnosti od Kovid-19. Iz raznih razloga ona se kretala od najmanje 7 procenata u Italiji, do vrlo niskih 1,6 procenata u Njemačkoj. Svjetska zdravstvena organizacija predvidjela je globalnu prosječnu stopu smrtnosti od 3,4 posto.
Zašto ništa nije učinjeno?
Zašto je onda, i pored svih ovih predviđanja i upozorenja, svijet bio tako nespreman? Kriza Kovid-19 neočekivano je uzburkala mnoge nove teorije zavjere; od sugestije da je virus biološko oružje stvoreno u kineskoj laboratoriji, do teorije da postoji veza između bolesti i 5G tehnologije, ili da ju je američka vojska oslobodila u Vuhanu na Vojnim svjetskim igrama 2019. godine. Teorija o tome kako je i gdje virus nastao ne manjkaju. Ali, nijedna od njih ne može objasniti zašto je cijeli svijet bio nespreman suočiti se sa scenarijom na koji stručnjaci godinama upozoravaju.
Možda je objašnjenje manje konspirativno i više … ljudsko. Možda je tako jednostavno kao što je i činjenica da se ljudi nerado pripremaju za „može da se desi” i nejasne buduće krize, i da više vole da se problemima bave samo kad im dođu na prag i počnu da „lome vrata”.
Čini se da je jedan jedini izuzetak od ovog pravila vojna spremnost. Naime, možda nema novca za pripremu pandemije, ali uvijek ima dosta novca za pripremu za rat – čak i za vrijeme pandemije. Analiza u Velikoj Britaniji sa koje je skinuta oznaka „tajna”, objavljena prošlog mjeseca, otkrila je da Velika Britanija nije planirala pandemiju, uprkos upozorenjima tokom posljednjih 15 godina da je epidemija gripa „najveća prijetnja“ bezbijednosti Velike Britanije.
.
.
Kurir
