Lukasovo djetinjstvo na Karaburmi: Šutirao ljude u prevozu, gađao ih blatom, u školi su ga šamarali!

128

Folk pjevač Aca Lukas (50) kao dijete bio je veliki mangup. Svoje bezbrižno djetinjstvo provodio je na Karaburmi, kada je često znao da sa svojim društvom šutira ljude po gradskom prevozu ‘igrajući’ se. Kao dijete bio je jako problematičan i nemiran, a djetinjstva se i dan danas sjeća kao najljepšeg perioda u svom životu kada je sve bilo bezbrižno i bezbjednije.

– Kada sam ja bio klinac, dva pozornika su držali cijeli kraj. Milicajci su šetali Karaburmom, na kojoj sam odrastao. Djeca su sa komšilukom sjedila ispred zgrade do ponoći. Ljudi su komunicirali, nisu se zaključavali čim padne prvi mrak kao sada. To je bilo neko bezbrižnije vrijeme. Pikali smo fudbal, igrali se rata, a onda su krenule pubertetske ludorije – prisjeća se Lukas mladosti i prelazi na problematičniji period.

– Sa društvom sam uvijek volio da pravimo neke gluposti. Ulazili smo u gradski prevoz i igrali “Uvaljivanja”. Šutirali smo ljude s leđa. Munemo ih, a onda pokazujemo da je to uradio neko drugi iz društva. Uvalimo ortaku, pa on naje*e, a ne onaj koji je šutnuo. Dobijali smo ćuške, bježali smo iz autobusa. Umjeli smo komšijama da šutiramo i vrata – nastavio je Lukas.

– Na Karaburmi su uglavnom bile četvorospratnice. Krenemo sa četvrtog sprata da šutiramo vrata redom… Al’ onda je jedan drugar krenuo sa drugog sprata da šutira i kada smo mi stigli dotle, naletjeli smo na sve te ljude koji su već otvarali vrata. Imali samo foru i da gađamo prolaznike blatom. Napravimo kugle od blata, uzmemo pruće i gađamo – sjeća se Lukas.

U školi su krenuli malo ozbiljniji problemi, te je Aca ispričao da su čak i pesnice ‘radile’.

– Tukli smo se po školi, tukao sam i dobijao batine. Nije me nikada niko prebio, ali je bilo šamaranja. Dođe neko stariji, pa te išamara, pa ti pozoveš nekog svog starijeg, pa onda i on išamara njega. Vremena su se mijenjala, frka je počela kada sam krenuo da radim na splavu “Lukas”. Ali i tada, kada je počeo haos, znala su se pravila među mangupima na Karaburmi. Postojali su kodeksi. Nisu dirali obične, normalne ljude. Bezbrižno su živjeli, a ovo sada je otišlo dođavola – poručio je Lukas za Informer.

.

.

.

.

.