Aleksandra Subotić preživljavala je užasne momente prije nekoliko godina, pa je bila primorana da prosi za hranu od komšija, a zimi da se grije i kupa po tuđim kućama.
Učesnica rijalitija “Zadruga” više puta je pričala o svom životu od prije šest godina, kada je njena majka Ljuba Pantović bila u rijalitiju “Farma”, a njen otac Karađorđe Subotić u zatvoru, ali je sakrila one najteže momente koje je preživljavala kao maloljetnica.
– Aleksandra je u svim rijalitijima u kojima je do sada bila učesnica pričala o gorkoj sudbini i momentima koji su za nju kao tinejdžerku bili bolni i stresni. Ona je pričala samo dio priče, ali ju je bilo sramota da do detalja iznese sve što joj se dešavalo. Naime, Ljuba ju je ostavila bez dinara kod kuće, Karađorđe je bio iza rešetaka i on je neplanski pao, pa ni on nije ostavio nasljednici ništa za život. Bila je primorana da se bori. Tada je bila u lošim odnosima sa stricem Srboljubom Subotićem, te ni od njega nije imala pomoć. Aleks je bila gladna svakoga dana. Bilo je dana kada je odlazila u krevet, a da prije toga ništa nije jela. Pila je tablete za spavanje kako bi prespavala glad. Ujutru bi odlazila kod prvih komšija kako bi isprosila bilo šta za jelo, makar parče hljeba, kako bi preživjela dan. Oni su joj u početku izlazili u susret, ali kasnije su joj zatvarali vrata pred nosom i nisu htjeli da je prime u kuću. Kada je ostala bez struje, Aleksandra nije mogla ni da se kupa, ni da održava higijenu – priča izvor Rijalitija koji je dobro upućen u život atraktivne zadrugarke, pa dalje nastavlja:
– Nekada je prolazilo i po tri dana, a da je bila neokupana i gladna. Viđali su je raščupanu i unezvjerenu kako ide da moli komšinicu da se okupa, ali su je uglavnom vraćali sa vrata: “Tjerajte tu ku.vu iz dvorišta, samo nam mafijaška bijednica treba. Da nam donese neku bolest u kuću. Nek ide nek zaradi pare. Neradnica bedna”, moglo se čuti iza Aleksandrinih leđa svaki put kada ju je neko odbio za pomoć. Bila je žigosana i nepoželjna. Komšije su je viđale kako plače na sav glas u dvorištu svoje kuće i moli strica da joj pomogne. Ti krici su bili užasni. Jedino su starije žene htjele da joj pomognu. One su joj davale jaja, mlijeko, kao i hljeb. Zbog njih je i preživjela te grozne momente. Aleksandra je ovaj period svog života zauvijek potisnula i ne želi da ga se sjeća, to je za nju najveća trauma u životu. Zaklela se sebi da nikada neće proći nešto slično i da će izaći iz blata i postati neko i nešto. Zbog toga je pošla put rijalitija, u tome je vidjela spas.
