VOLIM DA POPIJEM KAD IZAĐEM, PA ŠTA: Milan Jevđić, koji je rekao da NEMA ŠTA DA JEDE teško optužio čovjeka koji mu je dao HILJADE EURA da je želio da ga KONTROLIŠE!

164

Milan Jevđić ime je koje se posljednja dva dana provlači po svim medijima. Mladić koji je student medicine rekao je u emisiji “Život priča” da ne zna da li će imati šta da jede za vikend, kao i da živi u teškoj situaciji i da praktično nema uslova da studira. Nakon toga oglasili su se mnogi koji su demantovali njegove tvdnje, kao i čovjek koji tvrdi da ga je godinama finansijski pomagao. Povodom žestokih rasprava koje se već danima vode na internetu oglasio se i sam Jevđić.

Mladić je naime, novinarki sa kojom je razgovarao rekao da želi da se izvini.

– Izgleda da treba da se izvinim Srbiji što sam disao, što sam živio, što sam bio mlad, da me više ne bi čerečili. Ne mora niko ni da mi se divi ni da me hvali, samo da me ostave na miru. Da sam savršen, nisam, ali da sam ono što je taj čovjek rekao, to tek nisam – počeo mi je Milan priču, ispijajući kafu u jednom dahu, jer kako kaže, danima ne može da spava.

– Kakve grijehove ja pravim? Kupam se svaki dan, popijem kad izađem, imam “lijepo istreniranu ruku” – kako reče jedan na Facebooku. Kako da oprostim sebi sve te užasne stvari – rekao je za ovaj portal.

On je takođe rekao da je pokušavao da shvati kako je moguće da mu se sve ovo desilo jer ni na koji način nije pokušao bilo koga da povredi niti je jednom riječju slagao.

– Nije mogao da mi oprosti što sam otišao na more sa djevojkom protiv njegove volje – kaže mi.



U intervjuu se dotakao čovjeka koji ga je finansijski pomagao. Za njega je rekao da zbog njegovih ucjena nije mogao da uživa.

– Kao ni u nekoliko izlazaka u kafanu koje je sebi priuštio. Jer je njemu, očigledno, sve normalno zabranjeno, a svaka sitna sreća, koja se kod drugih podrazumijeva, kod njega se tretira kao grešni luksuz. Da li je moguće opustiti se u takvoj situaciji? Da li je moguće biti normalan? – napisala je novinarka, na šta je on odgovorio:

– A šta ti misliš – odgovara pitanjem na pitanja.

Na postavljeno pitanje gdje vidi sebe u budućnosti rekao je:

– Za godinu dana vidim sebe na kliničkom stažu, jer bi to značilo da sam završio dio s predavanjima i ispitima. Volio bih da tad, kao i sad, pa i uvijek u budućnosti, mogu da hodam podignutog čela i da za sebe kažem da sam, ne neko ko je nešto mnogo veliko postigao, ali neko ko nije odustao. Mislim da je u Srbiji i to dovoljno pa da možete za sebe da kažete da ste uspjeli.

– Znaš šta nikome sad ne pada na pamet? Dok su oni uživali u svom normalnom djetinjstvu, ja sam prelazio 70 kilometara u jednom danu do škole i nazad. Ustajao sam u pet ujutro i vraćao se u šest uveče. Dok su svi uživali u prvim ljubavima, ja sam morao da radim po cijeli dan jer sam se sam izdržavao, što u Srbiji, što u susjednim zemljama.

– Upis na fakultet sam platio novcem koji sam sam zaradio. Radio sam cijeli prvi semestar na faksu pa sam ga jedva ovjerio jer sam zbog posla stalno propuštao predavanja i vježbe, a svi znaju koliko obaveza ima na medicini. I onda sam zato i morao da batalim posao ako sam htio da to završim kako treba.

– Na svašta sam nailazio. Uvrede, ucjene, prijetnje, najstrašniji riječnik. Tretiraju te kao roba, iživljavaju se, žele da imaju potpunu kontrolu nad tvojim životom, a ti moraš sve to da trpiš jer nemaš izbora – rekao je Milan o ljudima koji su mu finansijski pomagali.

Za studentski dom, kaže, ne može da aplicira, kao ni za kredite i stipendije jer je u oku zakona on i dalje pod starateljstvom majke, s kojom jedva da ima kontakt, a od oca, kog je video samo četiri puta u životu, i to na suđenju, ima dodijeljenu alimentaciju.

Ostvarujući kontakt s Tanjom Vojtehovski, nadao se da će nadležni čuti njegovu priču i natjerati njegovog oca da počne da mu isplaćuje alimentaciju, pošto je dr Pavlović, koji mu je finansijski pomagao, prekinuo svaki kontakt s njim, jer nije bio zadovoljan Milanovim ponašanjem.

– Volio bih da imam normalan život, normalnu porodicu, da zarađujem i da mogu da izađem kao normalan čovjek, ako hoću i triput dnevno, a da me niko ne proziva – poručuje Milan za kraj.

– Ne vjerujem ljudima. Jednostavno, previše sam se puta razočarao. Kad se upoznamo, u početku su normalni, ali čim saznaju za moju priču, više me niko ne tretira isto – zaključio je on na kraju intervjua za portal Noizz.

(Noizz.rs)