Sve više mladih odlazi iz Srbije, u potrazi za nekim boljim životom. Svako se oprosti na svoj način, a ova Beograđanka je odlučila da napiše pismo na Fejsbuku. U njemu je napisala sve ono što joj neće nedostajati, što će joj nedostajati, ali i radovanje novom početku.
“Zbogom, Srbijo.
Zbogom svemu onome što bi mogla biti, a kako se stvari razvijaju – teško.
Zbogom alergijo na ambroziju.
Zbogom radnje i apoteke koje rade 24 sata.
Zbogom najvećem svakodnevnom osloncu koji sam imala u mami i tati, a djeca u baki i deki.
Zbogom svi divni, pametni, a uniženi i potplaćeni ljudi.
Zbogom svi preplaćeni, precijenjeni duduci i partijaši.
Zbogom višku automobila, manjku parkinga, vrtića i škola. U susret slobodnim trotoarima, školama i igralištima u svakom naselju.
Zbogom bezbrojnim ležećim policajcima, vječitoj vodi pod košutnjačkim nadvožnjakom, gužvi na Autokomandi i Slaviji, zbogom nezasitim rupama na svakom putu i upalim šahtovima. U susret vožnji koja nije nalik na slalom i video igrice s preprekama.
Zbogom siledžije, ludaci, divljaci, prostaci i kaubojci u saobraćaju. Zbogom bogobrižnici s krstačom na retrovizoru Audija. Mada, tih ima i tamo. Ili su to Turci…
Zbogom iskasapljene životinje, u susret macama i kucama koje imaju veća prava od žena u Srbiji.
Zbogom zdravstvo koje plaćam čitavog radnog vijeka, a još nisam došla na red.
Zbogom socijalno koje sam plaćala cijeli svoj radni vijek, a koje me je još dodatno dotuklo kad sam kao porodilja ostala bez posla.
Zbogom penziono koje sam uplaćivala, a koje neću ni dobiti ili bi bilo u milosti znate-već-koga. U susret zdravstvenom i penzionom po izboru i od koristi.
Zbogom Poreska upravo! Tebi bih cijelo jedno zasebno oproštajno pismo mogla da posvetim, ali me mrzi. Dosta smo se dopisivale.
Zbogom nad*kani prodavci i državni službenici koji se predamnom na šalteru žale da „im se p*ški“ dok lakiraju nokte; zbogom šalteri i takse za dolazak, takse za štampu, takse za pečat, takse za čekanje i takse za odlazak.
Zdravo administracijo koja si već plaćena mojim porezom pa mi takse ne naplaćuješ i sve mi završiš mejlom.
Zbogom srpski reketi, reketaši, udbaši, huškači, saplitači, uvlakači, smarači, spavači, osuđivači, sekstisti i sekstistinje, patriote i patrijarhatu, kompleksaši i kolege profesionalni šetači.
Zbogom vječite žrtve sistema i okolnosti, zbogom ovom sistemu i okolnostima, zbogom svima po sopstvenom izboru slijepima, gluhima, nemima i bez obraza i lica, zbogom „školovana a jeftina radna snago“ (znam da sam vas već spomenula) i zbogom nekolicini entuzijasta koji ne spadate ni u jedno od pobrojanog.
Zbogom jedna jedina Ikeo. Čekasmo te godinama, a baš sad kad je Srbija na pragu izlaska iz srednjeg vijeka, mi eto, odosmo. J*biga.
Zbogom senzacijo od jednog Lidl-a. Zdravo Lidli, Hoferi, Penny markti, Bille, Bipe, Baumarkti, Šparovi, Eurošparovi….
Zbogom bezopasne goruće deponije i nuklearni otpadi, barjaci i muzičke fontane.
Zbogom ponižavanju majki, u susret univerzitetu koji u svojim zgradama ima po tri vrtićke grupe – da, za mame koje bi da studiraju.
Zbogom dvogodišnji izbori koji ništa ne mijenjaju.
Zbogom ratovi i huškanje na iste, iz kojih ništa nismo naučili.
Zbogom svakodnevna politiko, ne želim za tebe da znam uopšte, a ovdje mi iskačeš gdje god se pomjerim. U susret bavljenju politikom po izboru.
Zbogom torrenti!! 🙁
Zbogom titlovani filmovi i serije na originalnom engleskom. Hello Frank Underwood i Dexter Morgan koji govore tečni njemački…. :((
Zbogom smeće! Smeće na stepeništu, na Adi, uz rijeku, smeće svugdje. Zbogom i manjku kanti za smeće.
Zbogom umiranju od promaje, nazebu od sjedenja na travi i brendiranju djece u vrtiću. Zdravo boravku djece u prirodi od marta do novembra i užini na otvorenom.
Zbogom legalizovano robovlasništvo i radnici koji po tri godine nisu primili plate. Zdravo radniče koji se buniš već nakon jednog mjeseca neisplaćene plate.
Zbogom kulturo što si postala subkultura na putu u underground.
Zbogom divna napuštena sela, u susret selu u kojem se život smatra luksuzom.
Zbogom svi izazvani “prirodni“ porođaji, i salame za doručak. Da vas se ne sjetim.
Zbogom državi čiji posao obavljaju NVO.
Zbogom, Beograde. Bio si jako važna usputna stanica. U nekim trenucima si bio i baš onako moj, ali nije ti bilo uzvraćeno istom mjerom. Ja nikad nisam bila tvoja.
Zbogom jeftine cigarete, manikiri, maseri i frizeri… Zbogom postojeći tržni centri i 6 u izgradnji. Porodice s malom djecom će moći da biraju gdje da provedu dan i potroše svoje „najveće plate u regionu“!
Zbogom Mirkine šerpice, teglice, kutijice. Onoliko koliko me je to ovdje iritiralo, toliko će mi tamo nedostajati.
Zbogom keramičari, grobari, “doktori`, vječni v.d. direktori, beskičmenjaci, “mediji“,“, “neprevaziđeno srpsko gostoprimstvo“ i “najbolja hrano na svijetu“, “profesori“, “političari“, “elito“, “dive“ i “zvijezde“, “psihoterapeuti“ i „psiholozi“, “stručnjaci“, „biznismeni“, „ejčarovi“, “veliki šefovi“, zbogom „izdajnici“ i „domobrani“. I j*beš zemlju u čijem opisu sve stavljaš pod navodnike.
ZBOGOM „državo“.
I tako na kraju ove neiscrpne liste, kad pravim balans – od mog trodecenijskog života ovdje najviše će mi nedostajati torenti i baka-i-deka.
Koga nisam ovdje spomenula, od tog se ne opraštam. Vas nosim sa sobom. <3 Zbogom, Srbijo. Ti jadna mala izvrnuta torto``, napisala je Tatjana na Fejsbuku. (Kurir.rs)
