Britanski vojnik Pete Millins služio je u Prvom bataljonu puka iz Chesiera tokom rata u BiH. Prije 25 godina upoznao je tada 12-godišnju djevojčicu Đuldinu Kurtović iz Kladnja i poklonio joj plišanog medvjedića kojeg je ona sačuvala sve ove godine.
Millins se u izjavi za britanske medije prisjetio kako je u BiH sve bilo srušeno, a ljudi su ginuli iz dana u dan. Nije bilo hrane i drugih potrepština.
“Sretali smo ljude kada smo konvojima išli ka Sarajevu. Dio njihove kulture je da ponude strancima kafu i pozovu ih u svoj dom. Ja sam bio vozač i morao sam čuvati vozilo, što je značilo da sam uvijek bio vani i družio sam se s djecom. Bili smo im veoma zanimljivi i postali smo prijatelji“, rekao je Millins.
Dijelio je djeci slatkiše, papir, igračke i mede – sve ono što bi mu poslali od kuće. Jednog plišanog medvjedića je dao Đuldini s kojom je izgubio svaki kontakt nakon što je otišao iz BiH, a 1999. godine je napustio vojsku. Ipak, ona nikada nije zaboravila ljubaznost britanskog vojnika i 25 godina poslije povezali su se putem Facebooka.
“Svakog marta sam postavljala fotografije iz ratnog perioda. Ove godine jedan vojnik je vidio moju fotografiju i javio mi se. Raspitala sam se i ubrzo mi se Peter javio. Sjećam se njega i svega veoma dobro. Pitala sam ga da li još ima plave oči, a on je rekao da je stariji, ali da su mu oči još plave. Bio je to veoma emotivan razgovor jer nisam imala nikakvu informaciju o njemu. Vratilo mi je sjećanja“, rekla je Đuldina.
Ona sada ima 36 godina i još uvijek živi u Kladnju gdje radi kao direktorica osnovne škole. Ističe kako su njoj i drugoj djeci britanski vojnici mnogo pomogli u ratnom periodu jer su im vratili djetinjstvo.
“Svugdje je bilo tamno i većinu vremena smo bili u skloništu. Nakon što su oni stigli, mogli smo izaći vani i igrati se. Razgovarali su s nama, a mi smo bili sretni što imamo prijatelje i nekoga kome je stalo do nas. To nam je mnogo značilo. Ovo nije samo moja priča, već priča svakog djeteta koje je imalo isto iskustvo“, prisjetila se Đuldina.
Pete je kazao kako je sretan što je Đuldina živa i što joj je ostao u sjećanju.
“Vidio sam toliko uništavanja i smrti, a mnogo djece je ubijeno. Drago mi je da je ona živa i da me se sjeća“, rekao je vojnik.
(Klix)
