“NIJE IZDRŽAO SIROTINJU, NISU IMALI NI KUPATILO”: Otac četvoro djece se ubio nakon što su mu isjekli struju zbog duga od 22.000 DINARA!

166

Miroslav Stojanović (44), otac četvoro djece, izbjeglica sa Kosova, izvršio je samoubistvo sinoć tako što je popio insekticid etiol, i to samo nekoliko sati nakon što mu je isključena struja zbog duga 22.000 dinara.

– Rekao je: “Ne mogu ovo više da izdržim, nemam da platim dug za struju djeca će mi gladovati, ubiću se”, a zatim je prekinuo vezu – prepričava navodne posljednje Miroslavljeve riječi, rođaka pokojnika.

Stojanović je sa porodicom živio u Jelašnici nedalako od Niša, a kako tvrde njegovi najbliži govorio je da ne može da podnese siromaštvo, zbog čega se pretpostavlja da je odlučio da presudi sebi.

– Prije nego što je popio etiol pozvao je svoju rođenu sestru iz Bujanovca kada joj se izjadao kako ne može da podnese siromaštvo, što nema čime da hrani djecu. Bio je očajan. Otišao je do česme u dvorištu i tu sebi presudio kada je uzeo etiol i progutao ga sa vodom – prepričava naš sagvornik upućen u situaciju porodice Stojanović.

Stana Stojanović iz Kosovske Kamenice, sestra pokojnog Miroslava došla je na sahranu brata, međutim porodica nema novca ni da sahrani nesrećnog čovjeka koji je umro u najtežim mukama.

– Potrešena sam viješću da je podigao ruku na sebe, da ga nema više, još više me je potreslo što porodica nema novca da ga sahrani. Izbjegao je sa Kosova 1999. godine i sa majkom boravio u izbjegličkom kampu u Sićevu. Nakon toga se oženio i dobio djecu, a od Komesarijata za izbjeglice dobio je kuću u Jelašnici. Mučno su živjeli i on i snaja, nisu imali posao, živjeli su od socijalne pomoći i tako hranili djecu. Kuća je opremljena tek toliko da mogu da žive, nisu imali ni kupatilo, sve je toliko potresno. Znali smo da žive teško, ali da će presuditi sebi to niko nije očekivao – priča Stana.

I Miroslavljeva sestra potvrđuje riječi rođake, da je Stojanović prije nego što je presudio sebi pozvao svoju sestru iz Bijanovca.

– Sestra ga je zvala više puta ali se on više nije javljao na telefon, došli smo da im pružimo podršku ali ni mi nismo finansijski jaki da im pomognemo na drugi način. Snaja sad traži pomoć kako da ga sahranimo kao čovjeka – objašnjava Stana.

Život porodice, objašnjava sestra nije bio lak, naročito jer su vrijeme provodili u kolektivnom centru koji je ostavio duboke tragove po psihičko stanje. Njihova majka se ubila 2004. godine skočivši u Nišavu.

– Tugovala je za domom koji je ostao na Kosovu, Miroslav je sve trpio zbog djece, i borio se koliko je mogao ali je sve bilo teško. Ovo je neizmjerna bol i zbog njega i zbog maloljetne dece. Mnogo je teško – kaže sestra pokojnog Miroslava.