Emilie Larter je prije nekog vremena završila fakultet i odlučila da napusti Veliku Britaniju i vidi svijet. Izabrala je Ugandu, gdje je ova dvadesetdvogodišnjakinja otišla da volontira u sirotištu. Nakon 2 mjeseca provedena tamo, njen cijeli svijet se okrenuo naglavačke.
Jednog dana je Emilie s kolegama išla do obližnjeg sela gdje su našli novorođenu bebu, čija je majka umrla na porođaju. Dječak kojeg su pronašli je bio njeno sedmo dijete. Budući da se niko nije mogao brinuti o njemu, odlučeno je da dječak ide u sirotište. Emilie je odmah opčinio njegov mali osmijeh i odlučila je da ga nazove Adam.
Naredna dva mjeseca, Emilie se nije mogla odvojiti od Adama. Hranila ga je, mijenjala mu pelene, uspavljivala ga… Iako je po zanimanju učiteljica, nije imala iskustva sa tek rođenom djecom, pa je često zvala mamu da joj da savjet. Uspjela ga je održati na životu, uprkos jako teškim uslovima u sirotištu.
Nakon dva mjeseca, Emilie se morala vratiti u Britaniju. No, nakon samo sedam dana, ponovo se vratila u Ugandu da vidi Adama.
Nakon pet mjeseci je potrošila sav novac i nije imala drugi izbor nego da se vrati nazad u Britaniju. Narednu godinu je naporno radila da zaradi dovoljno novca kako bi obezbijedila normalan život za sebe i Adama. Čak je raskinula i s momkom i vratila se u Afriku, gdje je dobila posao kao učiteljica.
Budući da je u Africi nisu mogli plaćati, mnogi ljudi koji su čuli za njenu priču su donirali novac kako bi njih dvoje mogli ostati zajedno.
Do sad je skupljeno preko 350 000 $ i čini nam se da im se smiješi svijetla budućnost.
