Dosta mi je više svega. Bože zašto baš ja? Zašto je mene sreća zaobišla? Zašto ja patim ? Šta da učinim da budem i ja sretan?
Sigurno ste se i vi nekad postavili bar neko od ovih pitanja, na koje i dalje ne znate odgovor. Ne piše u knjigama kako da budemo sretni i zadovljni, kako da učinimo život ljepšim.
Ja kao mlad čovjek, student, često razgovaram sam s sobom, jedni kažu da je to čin luđaka, drugi da razgovor s samim sobom je dokaz intaligencije, drugi jednostavno ne vide smisao u tome, ali ja da.
Najbolje slušam sam sebe, ne prekidam sebe dok pričam, najbolji savjeti su oni koje dajem sam sebi…
Šalu na stranu, u svojim mislima i razgovoru s samim sobom, često si postavim neko od ovih pitanja i dok razmišljam zašto, uzmem u obzir i prednosti koje ja imama a drugi ne, pa se zapitam: kako je dječaku koje živi u Siriji i koji ne zna da li će sutra doživjeti. Kako je maloj djevojčici u Keniji koja ne zna da li će sutra jesti. Kako je malom Mehmedu iz Srebrenice koji živi sam na ovom svjetu.Bezbroj je pitanja u mojoj glavi a odgovora na njih nema.Onda stanem i kažem sam sebi možda nemam skup auto, brdo para, najbolje ocjene na faksu, iphone, nemam curu, ali imam slobodu, imam hvala Bogu šta pojesti i popiti, imam oba roditelja živa, zdrav sam, ne ovisim o nikome, imam ono što pola ljudi na svjetu nema i s tim moram biti zadovoljan.
Tada pognem glavu i kažem sam sebi hvala Bogu na svemu što imam, također hvala Bogu i na svemu što nemam, jer ono što nemam u ovom trenutku znači da mi ni ne treba….
