Dušan Alagić: Moji kvalitetni komadi muzike, čekaće neko malo bolje vreme

168

Mozete li nam za početak reći nešto više o sebi?

Muzičar koji živi kroz muziku. Toliko dugo i duboko sam u muzici da , i kad bih pričao više o sebi, slušali bi ste o muzici dugo … Sve tamo do nekih duboko privatnih stvari … Sve pre toga je muzika… A i tamo kad me neko skroz zagrebe… Ima prijatelja, ljubavi ali … opet i muzike… Dakle govorio više ili manje o sebi, muzičar

 Jedan ste od boljih producenata u regiji, kako se komentarišete trenutno stanje na estradi?

Tužan sam kad na to pomislim. I privatno i ovako kao stanovnik ove regije. Mi smo u siromašnom regionu i naše exJugoslovenske kulturne politike su baš loše. Muzika se ne čuva. Ona se prodaje uz prašak. Preko tekstova o kafanama, jeftinim ženama, preko seksipila u spotovima… Baš onako jeftina zabava. Većina muzike koju proizvodim, privatno nemam za nju mišljenje da je dobra. Ali pošto sjajno poznajm tržište, naravno, razumem kako nastaje potreba za takvom muzikom. I ako mogu delujem lokalno, što se kaže, da pokušam da u svom radu nekako provučem neku umetničku crtu gde je i kako moguće, a vrlo retko je moguće. Tužan sam što naši mediji nekako tretiraju da muzika nije važna i ne osećam za sve ove godine rada, nikakvu pravu inicijativu da se neke vrednosti, koje mi koji smo u muzici itekako znamo da prepoznamo, afirmišu i čuvaju. Stvari mogu da se menjaju ako neki pojedinci koji imaju moć tako budu odlučivali, ali realan sam i znam da globalna estradna slika neće skoro biti bolja. Ipak, ne čini me to neaktivnim niti neinspirisanim. Pravim muziku i uživam. Moji kvalitetni komadi muzike, čekaće neko malo bolje vreme. Do tada uživam i što imam priliku da u teško vreme sviram i uživam i u ovim estradnim vodama. A ima i tu ponekad izazova pa i lepih kvalitetnih pesama i pevača.

S kim biste voljeli sarađivati a niste?

Pa ja sam od početka karijere stvarno imao sreće da radim sa ljudima sa kojima sam želeo. Žao mi je što sam se kasno rodio da bih producirao rok muziku 80tih za jugoslovensko tržište. Svu tu muziku dobro razumem, volim i siguran sam da bih u tom vremenu više uživao i možda ostavio i neki bitan trag, ko zna. Znam da bih bio inspirisan sigurno. I da bih zaradio i brdo para onako nehotice, takvo je vreme bilo. Ne kažem naravno ni da mi je sada u tom smislu loše, zahvalan sam sudbini na ponekim okolnostima, ali 80tih bih baš uživao. Eto… voleo bih da sam imao prilike da produciram…Ne znam… Bajagu, Galiju , Čorbu. Ustvari… voleo bih da sam Saša Habić, hahah. Ali to je nemoguće jer eto nisam, hahaha.

– Ko vam je bio uzor prije nego ste počeli?

Da se ne rasplinem sa stranim uzorima, mnogo ih je. Od jugoslovenske muzike volim ono što je stvoreno početkom novog talasa. Volim Vladu Divljana, Disciplinu Kičme, Bajagu, Brejkerse, Olivera Mandića jako cenim i volim. Kao baš mlađi slušao sam i Bijelo Dugme i Riblju Čorbu. Oni ne mogu biti nazvani uzorima za muziku koju sada radim jer nemaju gotovo ni jednu dodirnu tačku. Eto od kolega sa kojima sarađujem, radostan sam dugogodišnjim saradnjama, a i kao mlađi sam dosta i naučio od Vlada Georgieva i Željka Joksimovića, s obojicom godinama radim i poštujem i zahvalan sam što su me zvali u saradnje.

– Ko vam je od mlađe generacije trenutno najbolji ženski a ko muški vokal?

Od mlađih pop pevačica, najlepše muzičko vreme u studiju sam proveo sa Tijanom Bogićević i Jelenom Tomašević. Obe vrhunski pevaju, svaka u svom maniru. Kao bek vokal često mi je gost u studiju i Ivana Peters, volim i sa njom jako da radim, nismo imali prilike da nešto produciram za nju ili njen bend, ali cenim je ne manje nego pomenute dve. Od nekih baš novih da kažem klinki, nisam još uhvatio da me je neko oduševio, ne pratim mnogo televiziju ni radio stanice, možda mi je neko i promakao, ali već sam rekao svoj stav o medijima, pa ti je i logično što ne pratim i ne znam neke nove izvođače. Kad su muškarci u pitanju, od svojih saradnika ne bih mogao nekog da izdvojim osim da konstatujem da svi sa kojima sam poslednjih godina radio , Joksimović, Sergej Ćetković, Dženan Lončarević, Sale Kovačević, Bojan iz grupe Lexington, Bojan Marović, Željko Vasić i drugi…. svi su oni tehnički i muzički baš dobri pevači iako potpuno različiti, svako ima svoj kvalitet i ne bih ih rangirao niti odvajao. Pošto sam godinama u krugu sličnih izvođača koji su već dugo zvezde, opet kažem , mlade upoznajem ređe i još nemam tu neke favorite. Ponekog iz ovih talent show programa sam upamtio i tu imam par drugara i drugarica mladih za koje se nadam da mogu nešto muzički ozbiljnije da izvedu.

– Nešto za kraj!

Muzika nije za “uz prašak”, muzika nije takmičenje. Muzika je najdivnija hrana za ljudsku dušu, prilika da se ljudi otvore , prepoznaju i vole. Uživajte u muzici nek vam srećnim život čini koliko je u njenoj moći , reče muzičar i ode muziku da pravi! Pozdrav

1545734_10151775593576618_1544725075_n